Lutke Međimurka /Međimurac 11 cm/ 30 cm
Međimurka/Međimurac 11cm/ 30cm
izrada: ručna izrada
veličina: 30cm (keramičko tijelo) / 11 cm(pvc tijelo)
materijal: tijelo keramika ili pvc tijelo / odjeća izvorni materijal
pakiranje: PVC ovitak , privjesnica
podrijetlo: hrvatski proizvod
namjena: hrvatski suvenir /poklon proizvod
šifra :044
PODRUČJE: Međimurje je područje na krajnjem sjeveru Hrvatske omeđeno rijekama Murom i Dravom.
MEĐIMURSKA NOŠNJA: Osnovni dijelovi međimurske narodne nošnje, koja se nosila i ljeti i zimi, izrađivali su se od domaćeg platna, najčešće od lana. Krojile su ih i šivale žene za potrebe svojih ukućana, dok su dodatne dijelove odjeće, kao što su npr. prsluci i kaputi, izrađivali seoski krojači.
Međimurska nošnja pripada panonskom tipu odjeće koji karakteriziraju platnene široke gaće (hlače) i platnena robača (košulja). Na robaču se navlačio crni prusljek (prsluk). U zimskim mjesecima Međimurci su oblačili razne haljetke s rukavima, npr. reklec, baledu ili kožuhe s runom okrenutim prema tijelu. Kao obuća služili su obojci, koji su kasnije zamijenjeni tvorničkim čarapama, te črne čižme. Glava se pokrivala črnim škrljakom (šeširom).
Osnovni dijelovi ženske nošnje – plećak, robača, košulja i fertuf, (pregača), nekada su, kao i na čitavom prostranom panonskom području, bili izrađeni od domaćeg platna. Ovi su se predmeti oblačili na donje rublje – gaćice s duljim nogavicama, potkošulje zvane zdulci i po nekoliko podsuknji – spodnjica. Preko struka opasivao se pojas zvan bešva. Na plećak se navlačio uski prusljek od crne atlas-svile. Najkarakterističniji predmet ženske nošnje jest tibet, velika četvrtasta marama koja se, složena u trokut, omata preko ramena, odnosno oko vrata, tako da se učvršćuje na leđima. Kao obuća služile su štrumfe (čarape) i čizme ili cokli – visoke cipele s vezicama. Djevojke nisu pokrivale glavu, već su kosu plele u jednu pletenicu. U oglavlju Međimurki poznata je i peča, duguljasta prozirna marama čiji su uži krajevi ukrašeni špicom. Prvog dana nakon svadbe žena je kosu pokrivala kapicom – poculicom. Za svakodnevne prilike rupce su vezivale na zatiljku glave, a za svečane prilike pod bradom.
Narodna nošnja u Međimurju bila je u upotrebi do Drugog svjetskog rata. Nakon toga nošnju su postupno počeli napuštati muškarci, a žene su zadržale tradicionalni način odijevanja u znatno pojednostavljenom i izmijenjenom obliku. Tradicionalni primjerci narodne nošnje iz Međimurja čuvaju se u Muzeju Međimurja u Čakovcu te u Etnografskom muzeju u Zagrebu. (tekst: Benc-Bošković, Katica, Narodna nošnja Međimurja)
Međimurska poculica od čipke
